Ibanez
Fender & Squier
Wakertone
Vaker
Sire Larry Carlton
Paketi električnih gitara
Ostale električne gitare
Šta sve treba da znate o električnim gitarama
Postoje dve osnovne vrste električnih gitara koje naravno možete naći u Mix muzičkim prodavnicama – Solidbody odnosno gitare od punog drveta bez unutrašnje šupljine i Hollow Body modeli koji imaju otvore I šuplje telo. Naravno, veću popularnost imaju jednostavne Solidbody gitare tj električne gitare od punog drveta ali zbog specifičnog rezonovanja kao I samog nastanka postoje I Hollow body gitare sa šupljim telom I prorezima. Između te dve osnovne podele postoje I mnoge podkategorije koje su rezultat evolucije I eksperimentisanja graditelja gitara. Iskustvo koje nam daju Mix muzičke prodavnice nam govori da su najpoznatije električne gitare od punog drveta sledeći modeli:
STRAT
Stratokaster (Stratocaster) oblik je svakako najprepoznatljiviji, ali takođe I najkopiraniji dizajn električnih gitara. Nastao je 1954 godine i od tada je izradjen u nekoliko verzija, međutim, osnovni model sa tri singla magneta je i dan danas aktuelan. Dizajn je revolucionaran zbog – jednostavnosti proizvodnje. Pošto se koristila samo jedna vrsta drveta za telo, kao i za vrat, troškovi proizvodnje su bili mnogo manji od konkurenata LP i SG modela. Nije tajna da je dizajn inspirisan američkim automobilima koji i dan danas imaju kultni status u svetu dizajna. U originalnoj formi, strat je ponuđen na tržištu u sanburst boji sa telom od jasena , vratom od javora sa 21 pragom i belom maskom. Šezdesetih godina, kupci su imali mogućnost uz 5$ izabrati boju koju hoće. Buddy Holly nije samo svojim melodičnim rock’n’roll pesmama I specifi;nim kantri pevanjem impresirao tinejdžere pedesetih, nego i svojom Fender Stratokaster gitarom, poznatom kao strat. Ona nije bila prva električna gitara, ali je bila nova i izgledala je sasvim drugačije od pređašnjih „elektro akustičnih“ modela koji su se koristili u džez orkestria. Sledećih decenija gitaristi i bendovi kao što su Džef Bek, Džimi Hendriks, Iron Maiden pa čak i Ingwie Malmsteen, Blink 182 dokazali da je ovaj model pogodan za širok spektar stilova sviranja.
TELE
Telekaster gitare imaju kristalno čist ton i jednostavan dizajn. Singl magneti omogućavaju takav zvuk. Naravno, evolucija ovog oblika je doprinela da danas postoje telekasteri i sa hambakerima.
SINGLE CUT
Baš kao i fenderov Stratokaster, Gibson Les električna solidbody gitara iz pedesetih godina je svakako izdržao ispit vremena. Ime je dobila po čoveku koji ju je osmislio. Iako je razvijena pre Strata i ima , kako proizvođač tvrdi „ neobičan ton“ – Les Paul gitara dolazi na veliku scenu tek kasnih šezdesetih godina kada je njen dubok i pun zvuk bio idealan za blues-rock gitariste kao što su Erik Klepton i Džimi Pejdž. Time počinje fantastičan interes za Les paul dizajn i neki primerci iz pedesetih godina imaju neprocenjivu vrednost. Kasnije, brendovi kao što su Ibanez, ESP su poboljšali ovaj „retro“ model koji su doprineli da i novije „metalizirane“ generacije zavole ovakvu fantastičnu električnu gitaru. Kad smo već kod modernih oblika, zbog manje potražnje za retro modelima osamdesetih, brendovi kao što su Hamer, Jackson, Ibanez, Charvel i drugi doprineli su davanju „sveže krvi“ tradicionalnim modelima sa tanjim vratovima, trupom pa čak i inovativnim patentima. Neki brendovi poput Stainberga nemaju čak ni glavu gitare, već su čivije smeštene u bridžu.
DOUBLE CUT
Lakša i minimalističnija Gibsonasta gitara .
MODERAN STRAT
Kraj sedamdesetih i ostamdesete su sinonim za nove brendove u svetu gitara koji su doprineli evoluciji klasičnih modela. Rođeni su novi oblici, među kojima je i moderan strat.
HOLLOW I SEMI HOLLOW
Džez scena gotovo da se ne može zammisliti bez Hollow body gitara. Oni su kao što smo pomenuli. Glavna karakteristika ovih modela je u tome što imaju šuplje telo koje daje specifično rezonovanje. Samim tim magneti „hvataju“ čist mek ton koji je idealan za. Gibson, Epiphone, Ibanez i DiAngelico proizvođači su lideri u ovom segmentu ali čak i Fender ima svoje modele koji su do duše manje popularniji od gitara punog drveta. Za one koji vole šuplje gitare ali takođe ne mogu bez distorzije, semi hollow je idealan izbor. Tanje šuplje telo omogućava da se prvobitno džez gitare koriste i u blues ili tvrđim žanrovima roka. Iako je BB King doneo ovaj oblik električnih gitara na veliku scenu, danas su ove gitare takođe i u rukama mnogih alternativnih bendova pa čak i onih malo tvrđih. Dave Gohl iz Foo Fightersa je odličan primer.
Postoje dve osnovne vrste električnih gitara koje naravno možete naći u Mix muzičkim prodavnicama – Solidbody odnosno gitare od punog drveta bez unutrašnje šupljine i Hollow Body modeli koji imaju otvore I šuplje telo. Naravno, veću popularnost imaju jednostavne Solidbody gitare tj električne gitare od punog drveta ali zbog specifičnog rezonovanja kao I samog nastanka postoje I Hollow body gitare sa šupljim telom I prorezima. Između te dve osnovne podele postoje I mnoge podkategorije koje su rezultat evolucije I eksperimentisanja graditelja gitara. Iskustvo koje nam daju Mix muzičke prodavnice nam govori da su najpoznatije električne gitare od punog drveta sledeći modeli:
STRAT
Stratokaster (Stratocaster) oblik je svakako najprepoznatljiviji, ali takođe I najkopiraniji dizajn električnih gitara. Nastao je 1954 godine i od tada je izradjen u nekoliko verzija, međutim, osnovni model sa tri singla magneta je i dan danas aktuelan. Dizajn je revolucionaran zbog – jednostavnosti proizvodnje. Pošto se koristila samo jedna vrsta drveta za telo, kao i za vrat, troškovi proizvodnje su bili mnogo manji od konkurenata LP i SG modela. Nije tajna da je dizajn inspirisan američkim automobilima koji i dan danas imaju kultni status u svetu dizajna. U originalnoj formi, strat je ponuđen na tržištu u sanburst boji sa telom od jasena , vratom od javora sa 21 pragom i belom maskom. Šezdesetih godina, kupci su imali mogućnost uz 5$ izabrati boju koju hoće. Buddy Holly nije samo svojim melodičnim rock’n’roll pesmama I specifi;nim kantri pevanjem impresirao tinejdžere pedesetih, nego i svojom Fender Stratokaster gitarom, poznatom kao strat. Ona nije bila prva električna gitara, ali je bila nova i izgledala je sasvim drugačije od pređašnjih „elektro akustičnih“ modela koji su se koristili u džez orkestria. Sledećih decenija gitaristi i bendovi kao što su Džef Bek, Džimi Hendriks, Iron Maiden pa čak i Ingwie Malmsteen, Blink 182 dokazali da je ovaj model pogodan za širok spektar stilova sviranja.
TELE
Telekaster gitare imaju kristalno čist ton i jednostavan dizajn. Singl magneti omogućavaju takav zvuk. Naravno, evolucija ovog oblika je doprinela da danas postoje telekasteri i sa hambakerima.
SINGLE CUT
Baš kao i fenderov Stratokaster, Gibson Les električna solidbody gitara iz pedesetih godina je svakako izdržao ispit vremena. Ime je dobila po čoveku koji ju je osmislio. Iako je razvijena pre Strata i ima , kako proizvođač tvrdi „ neobičan ton“ – Les Paul gitara dolazi na veliku scenu tek kasnih šezdesetih godina kada je njen dubok i pun zvuk bio idealan za blues-rock gitariste kao što su Erik Klepton i Džimi Pejdž. Time počinje fantastičan interes za Les paul dizajn i neki primerci iz pedesetih godina imaju neprocenjivu vrednost. Kasnije, brendovi kao što su Ibanez, ESP su poboljšali ovaj „retro“ model koji su doprineli da i novije „metalizirane“ generacije zavole ovakvu fantastičnu električnu gitaru. Kad smo već kod modernih oblika, zbog manje potražnje za retro modelima osamdesetih, brendovi kao što su Hamer, Jackson, Ibanez, Charvel i drugi doprineli su davanju „sveže krvi“ tradicionalnim modelima sa tanjim vratovima, trupom pa čak i inovativnim patentima. Neki brendovi poput Stainberga nemaju čak ni glavu gitare, već su čivije smeštene u bridžu.
DOUBLE CUT
Lakša i minimalističnija Gibsonasta gitara .
MODERAN STRAT
Kraj sedamdesetih i ostamdesete su sinonim za nove brendove u svetu gitara koji su doprineli evoluciji klasičnih modela. Rođeni su novi oblici, među kojima je i moderan strat.
HOLLOW I SEMI HOLLOW
Džez scena gotovo da se ne može zammisliti bez Hollow body gitara. Oni su kao što smo pomenuli. Glavna karakteristika ovih modela je u tome što imaju šuplje telo koje daje specifično rezonovanje. Samim tim magneti „hvataju“ čist mek ton koji je idealan za. Gibson, Epiphone, Ibanez i DiAngelico proizvođači su lideri u ovom segmentu ali čak i Fender ima svoje modele koji su do duše manje popularniji od gitara punog drveta. Za one koji vole šuplje gitare ali takođe ne mogu bez distorzije, semi hollow je idealan izbor. Tanje šuplje telo omogućava da se prvobitno džez gitare koriste i u blues ili tvrđim žanrovima roka. Iako je BB King doneo ovaj oblik električnih gitara na veliku scenu, danas su ove gitare takođe i u rukama mnogih alternativnih bendova pa čak i onih malo tvrđih. Dave Gohl iz Foo Fightersa je odličan primer.
RG / GRG /GRX
Najprepoznatljiviji izgled ibaneza.
S / SA / GSA
Vrlo tanke gitare koje se koriste najčešće za brzu svirku.
GSA maju oblik S serije, međutim telo gitare je standardne debljine.
RGD
Za RGD seriju bi smo mogli reći da su praktično RG gitare sa izrezbarenim ivicama
ART / GART
Pristupačne singl cut moderne Ibanez el. Gitare.
AS / AF
Klasične jazz gitare.
Najpopularnije drvo za izradu tela gitare:
Alder: Lagano drvo sa dobro uravnoteženim tonom, često se koristi za Fender gitare.
Ash: Pruža jasnu, „zvučnu“ tonalnost, poznato po svojstvu da se lako seče.
Mahogany: Teže drvo sa bogatim, toplim tonovima; često se koristi u Gibson gitara.
Basswood: Lagan i jeftin, pruža dobar balans zvuka, popularan u mnogim modernim gitarama.
Maple: Često se koristi za gornje slojeve, daje oštar i jasniji ton.
Poplar: Sličan alderu, ali često jeftinija opcija, pruža dobar ton i lako se obrađuje.
Najpopularnije drvo za izradu vrata gitare:
Maple: Izuzetno čvrsto drvo, često se koristi za vrata i daje jasnu projekciju tonova.
Mahogany: Kao i kod tela, koristi se za vratove zbog svoje topline i stabilnosti.
Rosewood: Često se koristi za fingerboard (prstanu), pruža glatku igru i bogat ton.
Ebony: Još jedno popularno drvo za fingerboard, pruža sjajnu, brzu igru i čvrstu tonaciju.
Koa: Estetski privlačno drvo koje se koristi za specijalne modele, daje jedinstveni ton.
Lak (Polyurethane): Čvrst i izdržljiv finiš koji pruža dobru zaštitu. Često se koristi za masovnu proizvodnju i dostupne su u raznim završnim obradama.
Nitrocelulozni lak: Tradicionalni finiš koji se brzo suši i omogućava drvetu da „diše“. Pruža bogat ton, ali je manje izdržljiv od poliuretanskog laka i sklon je ogrebotinama.
Satin finiš: Mat finiš koji smanjuje sjaj i daje vintage izgled. Često se koristi na vratu za lakše sviranje.
Ulje i vosak: Prirodni finiš koji naglašava prirodnu lepotu drveta. Lako se održava, ali pruža manje zaštite od udaraca i ogrebotina.
Transparentni finiš: Finiš koji omogućava da prirodna boja i tekstura drveta budu vidljive. Često se koristi na gitara od kvalitetnog drveta kako bi se istakle njihove karakteristike.
Metallic finiš: Finiš koji daje metalik sjaj i često se koristi za specijalne modele.
Svaka vrsta finiša ima svoje prednosti i nedostatke, što utiče na izgled, zvuk i dugovečnost gitare.
Tipovi pragova:
Standardni pragovi: Ovo su najčešći pragovi, obično od niklovog srebra ili nehrđajućeg čelika. Nude dobar balans između trajnosti i tona.
Jumbo pragovi: Veći od standardnih, omogućavaju lakše sviranje i bendanje tonova. Popularni su među gitaristima koji preferiraju agresivniji stil sviranja.
Medium pragovi: Srednje veličine, nude dobar kompromis između udobnosti i preciznosti.
Narrow pragovi: Užeg profila, često se koriste na vintage modelima ili gitara sa uskim vratovima.
Flat pragovi: Ravni pragovi koji se koriste za specifične stilove sviranja, kao što su jazz ili flamenco.
Broj pragova:
6 pragova: Retko, obično na malim, specijalizovanim modelima.
21 prag: Često se koristi na Fender Stratocaster i Telecaster modelima.
22 pragova: Standard na mnogim modernim gitarama, uključujući Gibson i mnoge druge marke.
24 pragova: Uglavnom na sedmerostrunim i osmerostrunim gitarama, kao i nekim progresivnim modelima.
Plastični češalj: Najčešće korišćen, jeftin i lagan. Nudi dobar ton, ali može biti manje izdržljiv.
Kosti: Prirodni materijal koji pruža bolji ton i dugovečnost. Često se koristi na višim modelima gitara.
Mikarta: Veštački materijal koji se koristi zbog svoje čvrstoće i stabilnosti. Nudi dobar ton i otpornost na promene u vlažnosti.
Grafitni: Pruža glatku igru i smanjuje trenje. Često se koristi na električnim gitarama za bolje intoniranje.
Bakar ili metalni: Manje uobičajeni, koriste se na specijalizovanim modelima i često imaju specifične tonalne karakteristike.
Širina češlja:
Narrow (uzak): Obično između 38-41 mm, često se koristi na gitara sa uskim vratovima ili vintage modelima.
Standard: Obično oko 42-43 mm, najčešći izbor na većini električnih gitara, pruža dobru ravnotežu između udobnosti i kontrole.
Wide (širok): Obično 44 mm ili šire, koristi se na gitara koje su dizajnirane za više žica, kao što su sedmerostrunne ili osmerostrunne gitare, ili za specijalizovane stilove sviranja.
Fixed (fiksni) briž: Ovi briževi su postavljeni trajno i ne mogu se podešavati. Pružaju stabilnost i odličnu intonaciju, popularni su na mnogim modelima.
Tremolo (vibrato) briž: Omogućavaju promenu tonova pomoću vibrata. Postoje različiti tipovi, uključujući Floyd Rose i vintage tremolo sisteme. Ovi briževi omogućavaju široku paletu efekata, ali mogu zahtevati više održavanja.
Locking (zaključavanje) briž: Ovi briževi, često povezani sa Floyd Rose sistemom, omogućavaju zaključavanje žica na mestu, čime se sprečavaju promene u intonaciji nakon korišćenja tremola.
Tune-o-matic: Popularan na Gibson modelima, omogućava individualno podešavanje visine svake žice, pružajući fleksibilnost u intonaciji i tonusu.
Stoptail: Koristi se često u kombinaciji sa tune-o-matic brižem. Ovaj fiksni briž omogućava lakše održavanje i stabilnost tonova.
Single-coil magneti: Ovi magneti su poznati po svom jasnom, oštrom tonu i često se koriste na Fender gitara. Imaju manju otpornost na povratne informacije, ali su podložniji šumu.
Humbucker magneti: Dizajnirani su da smanje šum i povratne informacije, proizvode bogatiji i puniji ton. Često se koriste u rock i metal muzici. Sastoje se od dva single-coil magnetna elementa spojena u seriji.
P90 magneti: Ovi magneti su širi od standardnih single-coil i daju topliji ton s karakteristikama koje se kreću između single-coil i humbucker tonova. Popularni su u blues i rock muzici.
Active magneti: Ovi magneti koriste bateriju za pojačavanje signala, pružajući visok nivo izlaza i nisku šumovitost. Često se koriste u modernim metal gitarama.
Dobrodošli u „Mix Music Company“! Danas ćemo vas provesti kroz fascinantnu istoriju električnih gitara, instrumenta koji je oblikovao muziku 20. veka.
Sve je počelo 1930-ih godina, kada su muzičari počeli da tragaju za načinima da pojačaju zvuk svojih akustičnih gitara. Prvi električni modeli, poput Rickenbacker „Frying Pan“, pojavili su se 1931. godine, koristeći elektromagnetne pickupe koji su pretvarali vibracije žica u električni signal.
Tokom 1940-ih i 1950-ih, električne gitare su postale sve popularnije. Fender je 1950. godine predstavio Stratocaster, revolucionarni instrument sa inovativnim dizajnom i mogućnostima. Ubrzo zatim, Gibson je lansirao Les Paul, koji je postao ikona rock muzike.
S razvojem različitih stilova, od rocka do jazza, električne gitare su se prilagodile potrebama muzičara. 1960-ih i 1970-ih, pojavili su se modeli sa humbucker magnetima, koji su omogućili bogatiji ton.
Danas, električne gitare dolaze u različitim oblicima, materijalima i zvučnim karakteristikama, zadovoljavajući muzičare svih stilova. U „Mix Music Company“ nudimo širok spektar električnih gitara, od klasičnih modela do modernih verzija, koje će zadovoljiti svaku kreativnu dušu.
Bilo da ste početnik ili iskusni muzičar, ovde ćete pronaći instrument koji će vam pomoći da izrazite svoj jedinstveni muzički stil. Dođite da istražimo svet električnih gitara zajedno!
Dizajn električnih gitara potiče od njenih tradicionalnih prethodnika kao što su klasične i akustične gitare. Pošto su osnovni modeli tihi, dugo godina je postojao problem u orkestrima čuti gitaru čak I kao pratnja a kamoli kod soliranja. Zbog takve situacije, dvadesetih godina dvadesetog veka javila se ideja da se ovaj instrument ozvuči. Iako jedan od pionira graditelja električnih modela Lojd Loar (Lloyd Loar) 1923 napravio prvi prototim “gitare na ozvuku”, projekat ipak nije uspeo zbog nepraktičnosti senzora koji su konvertovali vibracije, odnosno trzaje žica. Adolf Rikenbajker (Kasnije osnivač legendarnog Brenda “Rickenbaker) I njegov kolega Džordž Bjučmel registrovali su patent pod nazivom frying pan ili u prevodu “tiganj za pečenje” koji je predstavljao osnov za ozvučavanje koje I dan danas sviramo. Iako je to bio osnovni korak, ta 1932 godina ipak nije bila presudna za serijsku proizvodnju.
Tek četiri godine kasnije sa pojavom Gibsonovog modela ES-150 (ES-150) nastala je prva serijska proizvodnja električnih gitara. Manjih dimenzija, namenjena džez gitaristima sa cenom od 150 dolara doživela je uspeh kod profesionalnih muzičara koji su sada mogli biti čak I u prvom planu pored mnogobrojnih kolega u orkestru sa glasnijim instrumentima.
Korak dalje omogućili su Les Paul (Lester William Polsfuss) koji će nekoliko godina dizajnirati najpoznatiji model Gibson brenda. Naime, 1941 godine Les Paul je bukvalno prepolovio trup akustične gitare radi ugradnje elektronike. Sedam godina kasnije, Paul Bigsby je napravio prvu pravu gitaru isključivo od punog drveta, hadvera I elektronike čiji dizajn je poslužio čak I kao inspiracija za sledećeg giganta – Fender proizvođača. Leo Fender model koji će istorija zabeležiti kao prvi masovni serijski proizvod u branši električnih gitara. Kao I kod Forda T u automobilskoj industriji, Telekaster je bio pre svega jednostavan, minimalistički bez skupih dekoracija. Takođe, I dan danas nosi duh vremena Amerike iz četrdesetih I pedesetih godina poput – kadilaka.